Grad Vis

Grad Vis smješten je u velikom i prirodno zaštićenom zaljevu koji, prema zaštitniku grada, nosi ime uvala svetog Jurja, a nalazi se na sjeveroistočnoj strani otoka. Sama luka, trajektno pristanište, nalazi se u najuvučenijem jugozapadnom dijelu zaljeva gdje je otočićem Host i poluotokom Prirovom zaštićena od utjecaja otvorenog mora. Grad je nastao spajanjem starijih naselja Luka i Kut, dijelova Visa koji su i danas zadržali te nazive.

Najstarija saznanja o otoku su zapisi o ilirskom vladaru Joniju koji je vladao ovim otokom na prijelazu VI. u V.st.pr.n.e. Nešto kasnije, u IV.st.pr.n.e., Ilire su protjerali Grci koji su, na čelu sa sirakuškim vladarom Dionizijem, na prostoru današnjeg grada Visa osnovali prvi grčki polis na istočnoj obali – Issu. Issa je stoljećima bila samostalna država koja je imala uređene zakone, kovala vlastiti novac i osnivala svoje kolonije na kopnu, a zatim je bila u sklopu Rimskog carstva. U VII.st. na otok doseljavaju Hrvati te se ime otoka pohrvaćuje i pretvara u današnje ime – Vis. Kad su u X.st. Mlečani razorili Vis, žitelji su se povukli u mjesto u unutrašnjosti otoka, Velo Selo, današnje Podselje. Međutim, prodor i pustošenje Velog Sela od Katalonaca u XV.st. pokazao im je da se udaljenosti od mora do središta otoka vrlo lako prevaljuju te da im to ne pruža nikakvu sigurnost pa su se vratili na prostor današnjeg grada Visa gdje su osnovali mjesta Luka i Kut. Vlasti su se na Visu od tada pa sve do XX.st. neprestano smjenjivale pa je tako grad, kao i čitav otok, nakon mletačke vladavine 1797. godine pripao Austriji, 1805. godine Francuskoj, a 1811. godine Britancima koji su u vrlo kratkom roku utvrdili višku luku. Od 1815. do 1918. Vis je opet bio pod austrijskom vlašću i to je bilo vrijeme kad su bile građene ceste, svjetionici, luke i kanalizacija, kad su uređeni zakoni, katastar i zemljišnik, dakle, „najuređenije“ doba viške povijesti. U novijoj povijesti, za vrijeme Drugog svjetskog rata te kasnije za postojanja Jugoslavije, Vis je nosio naziv „neosvojiva tvrđava Jadrana“ jer je bio njegova najznačajnija strateška točka. Zbog toga i jest postao snažno uporište JNA sve do povlačenja vojske s otoka 30. svibnja 1992. godine. Danas je Vis okrenut prije svega turizmu, ali i poljoprivredi – zapuštena pojoprivredna dobra se obnavljaju, a osobito se ulaže u ekološku proizvodnju.

ZANIMLJIVOSTI

• Vis je najstariji grad u Hrvatskoj.

• U ranosrednjovjekovnom hrvatskom kraljevstvu Višani su se isticali pomorskim umijećem i gusarenjem.

• U vrijeme britanske vladavine Vis je bio centar krijumčarenja, a na njemu je bilo dozovljeno gusarenje kao oblik slobodne trgovine. U to je doba na Visu, kao nigdje na kopnu, bilo svega u izobilju – šećera, kave, vina, piva, ruma, svile, zlata, srebra, satova, parfema, dragulja, voća, cigara…

• U vrijeme britanske vladavine na Visu se igrao kriket, a današnji viški kriket-klub, prvi u Hrvatskoj, nosi ime britanskog admirala sir Williama Hostea.

• Pomorska bitka kod Visa, slavni Viški boj, zbio se 20. srpnja 1866. u Viškom kanalu gdje su se sukobile austrijska i talijanska mormarica. Pobjedu je izvojevala malobrojnija i zastarjelija austrijska mornarica. Bila je to prva velika pomorska bitka u kojoj su sudjelovali oklopljeni brodovi i brodovi na parni pogon, a također i prva bitka u svjetskoj povijesti u kojoj su se dvije oklopljene flote sukobile na otvorenom moru.

•  Spomenik Viškoj bitci („Viški lav“) rastavila je i odnijela talijanska vojska nakon okupacije Visa 1918. godine. Spomenik se danas nalazi u Livornu u Italiji.

• U Visu je početkom XIX.st. živjelo oko 12 000 ljudi, a danas ih na čitavom području grada ima svega oko 1 500.