Nikako naći tu stazu za Knežicu iz pravca Komiže, ali ne odustajem :)
Trajno se dozivamo moja uvala i ja. Neizmjerno se volimo. Ona je meni Knezica, a ja njoj Kneginja. Njoj je to ime, meni uloga što mi ju je namijenila. Klanjam joj se svakoga jutra i mnogih večeri kao njezin najvjerniji podanik. Divlja je i surova. Hridi oštrih, obala nepristupačnih, borova raskošnih, visokih, često zaraženih gusjenicama što u smeđim grozdovima vise na njihovim granama. U njezinu moru ima algi, divljih «pomidora» i nazubljenih «krastavaca», periski zakopanih u pijesku, šarenih knezova, donžula i pirki, crnjula, blesavih mladih hobotnica što štiplju za nogu. U njezinu je prostranstvu i dubinica - malo žalo na dnu gdje uvijek pronađem siguran izvor hrane, ali i dubina, gotovo sto metara, od koje zazirem. Na njezinu žalu pod niskim grmom gdje običavam skrivati vršu ili osti, a za koje sklonište zna svatko, trajno je živjela Dorica – mala smiješna bjelouška koja bi me ujutro dočekala pijući plitko, još dovoljno slatko more, a kad bi me naslutila – odjurila bi brže bolje u sigurnost svoje modrozelene martine.
Kalafotovo je mala šljunčana plaža na kraju rive u predjelu Luka, u blizini viške ribarnice.
Zaglav (Zoglov) je uvala na jugoistočnoj strani otoka, sa svega nekoliko kuća i dugom pješčanom plažom, jednom od...
Crkva sv. Marije „Gusarice“ sagrađena je sredinom XVI. stoljeća uz samu obalu u Komiži. Ime „Gusarica“ je dobila...
Nalazi se na brdu iznad Komiže, sagrađena u XIX.st., od koje danas postoje slabo očuvani ostaci.
Sagrađena je početkom XVIII. st. na padini brda južno od grada Visa. Jedna je od novijih crkvica na...
Želiš komentirati?