Grad Komiža

- 17 glasač(a), prosječna ocjena 4,41

Grad Komiža smješten je u dubokom Komiškom zaljevu na zapadnoj strani otoka. Od njezinih se obala strmo uzdiže najveći otočni masiv koji je razdvaja od ostatka otoka. Upravo je ta izoliranost, kao i nedostatak poljoprivrednih površina, Komižu okrenula moru i ribarstvu.

Komiža je naselje mlađeg postanka od susjednog Visa. Jedna od teorija o postanku njezinog imena govori da je nastalo od riječi Com Issa, što znači „pokraj Isse“, antičkog polisa na području današnjeg grada Visa. Komiža se prvi put spominje 1145. godine kao Val Komeza u darovnici zadarskog kneza Petra, no smatra se da je benediktinski samostan, današnja crkva sv. Nikole ili Muster, postojao i ranije. Različite vlasti koje su gospodarile otokom, a o kojima je bilo riječi u poglavlju o gradu Visu, gospodarile su i Komižom. Ono po čemu je ovaj grad specifičan njegova je duga i snažna ribarska tradicija.

Već u srednjovjekovlju, pod mletačkom vladavinom, Komiža se razvila u ribarsko središte Jadrana. Od prihoda koje je donosilo ribarstvo izgrađen je veliki dio važnijih građevina u gradu, a od tih se prihoda bogatila, naravno, i vladarica Venecija. Najveći procvat mjesto je doživjelo pod austrijskom upravom, od 1815. do 1918. godine, no propašću Austrougarske započinje i polagano propadanje ove kolijevke ribarstva. Bogata ribolovna područja oko Palagruže su, sve do 1947. godine, pripala Italiji, bolest vinove loze pokosila je vinogradarstvo i stanovnici su bili primorani na iseljavanje u Kaliforniju gdje su se nastavili baviti onim što su najbolje znali – ribarstvom.

Nakon Drugog svjetskog rata otok je pretvoren u vojnu zonu i zbog te izolacije veliki dio mlade populacije odselio je na kopno, a ozbiljnijeg turizma nije bilo. Nekadašnje tvornice za preradu ribe, udružene u tvornicu „Neptun“, godinama su bile kakva-takva kralježnica Komiže, ali je i ta priča imala tužan kraj – tvornica je zatvorena, a njezini prostori i danas zjape prazni. Odlaskom vojske s otoka 1992. godine počeo se razvijati turizam, a danas na more, „u ribu“, na nekoliko ribarskih brodova isplovljava oko 60 profesionalnih ribara.

Komiža je neponovljiva upravo zato što je tako neiskvarena i neokaljana, baš onakva iskonska kakva je oduvijek bila. O Komiži ravnodušno mogu govoriti samo oni koji u njoj nisu bili.

ZANIMLJIVOSTI

• Komiža je prvo hrvatsko mjesto koje je posjetio Papa. Naime, godine 1177. papa Aleksandar III. od nevremena se na svom putu za Veneciju sklonio na Palagružu, odakle su ga ribari prevezli u Komižu gdje je prošetao mjestom i posjetio crkvu sv. Nikole.

• Komiža je poznata po svojoj ribarskoj tradiciji koju su iseljeni Komižani prenijeli i u Sjevernu Ameriku.

• Mletačke vlasti su u XVI.st. zabilježile da su Komižani u jednom jedinom danu ulovili više od tri milijuna tona srdela.

• Početkom XX.st. u Komiži je postojalo čak 7 tvornica za preradu ribe! Najveća među tim tvornicama, „Fratelli Mardešić“, izvozila je sardine i u Ameriku. Danas ne postoji ni jedna tvornica.

• Komiža danas ima samo 1500 stanovnika, a početkom XX.st., u zlatno doba komiškog ribarstva, imala ih je preko 5000.

• U gradu San Pedro u Kaliforniji živi deset puta više Komižana nego u Komiži.

• Komiški ribarski brod – gajeta falkuša – predstavljao je Hrvatsku na Svjetskoj izložbi EXPO 1998. godine u Portugalu.

• U Komiži se svake godine na Dan sv. Nikole, zaštitnika putnika, pomoraca i Komiže, pred crkvom sv. Nikole ritualno pali stari drveni ribarski brod iz pradavnog vjerovanja da će ta žrtva zaštititi pomorce i sam grad.

• Među starijim Komižanima čuje se cokavski govor, podvrsta čakavskog narječja.

Vaši komentari

irma.irssa 22.10.2012.

NIgdje nema ni spomena o nekoj školi, galeriji, knjižnici, kulturnim institucijama općenito... o poljoprivrednim zadrugama, o suhozidovima... o onome što je autentično, otočko i životo važno za domaće ljude, ne toliko za turiste,...