Nikako naći tu stazu za Knežicu iz pravca Komiže, ali ne odustajem :)
Trajno se dozivamo moja uvala i ja. Neizmjerno se volimo. Ona je meni Knezica, a ja njoj Kneginja. Njoj je to ime, meni uloga što mi ju je namijenila. Klanjam joj se svakoga jutra i mnogih večeri kao njezin najvjerniji podanik. Divlja je i surova. Hridi oštrih, obala nepristupačnih, borova raskošnih, visokih, često zaraženih gusjenicama što u smeđim grozdovima vise na njihovim granama. U njezinu moru ima algi, divljih «pomidora» i nazubljenih «krastavaca», periski zakopanih u pijesku, šarenih knezova, donžula i pirki, crnjula, blesavih mladih hobotnica što štiplju za nogu. U njezinu je prostranstvu i dubinica - malo žalo na dnu gdje uvijek pronađem siguran izvor hrane, ali i dubina, gotovo sto metara, od koje zazirem. Na njezinu žalu pod niskim grmom gdje običavam skrivati vršu ili osti, a za koje sklonište zna svatko, trajno je živjela Dorica – mala smiješna bjelouška koja bi me ujutro dočekala pijući plitko, još dovoljno slatko more, a kad bi me naslutila – odjurila bi brže bolje u sigurnost svoje modrozelene martine.
Mlin je šljunčana plaža ispod nekadašnje tvornice „Neptun“. Na plaži, na kojoj vlada mirna i intimna atmosfera, postoji...
U istočnom dijelu grada Visa, u predjelu Kut, među kućama je smještena crkva sv. Ciprijana i Justine. U...
Smještena između Fortice i Terjuna, izgrađena u vrijeme britanske vladavine.
Duboka je iznimno uvučena stjenovita uvala u kojoj nema plaže, osim malenog šljunka na dnu uvale, pa nije...
Crkvica sv. Vida smještena je na samom vrhu istoimenog brežuljka sjeverno od sela Marine Zemlje. Sagrađena je u...
Želiš komentirati?