(Još nema ocjenu)
Loading...Vis, 12. 11. 2017.
Hrvatski je sabor 18. studeni proglasio Danom sjećanja na Vukovar – kao spomen dan na tragediju jednog grada koji je svoju patnju i herojsku obranu utkao u hrvatsku slobodu i neovisnost.
Bitka za Vukovar započela je 25. kolovoza 1991. kada je srpska vojska topničkim i zračnim pripremama krenula u napad. Te borbe, koje su u Vukovaru vođene od sredine listopada pa sve do kraja bitke, ubrajaju se u najteže i najkrvavije borbe Domovinskog rata. Jugoslavenska narodna armija je, uz pomoć srpskih paravojnih snaga, držala Vukovar pod opsadom punih 87, a opsada je završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. U bitki je poginulo između 2.900 i 3.600 ljudi.
Svake godine uoči tog dana pada Vukovara, obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Palimo svijeće i molimo se za sve žrtve tog tužnog događaja. U trenutku kada povorka, koja kreće s Kuta, prođe ispred naše škole, nastava prestaje i svi se zajedno, noseći zapaljene svijeće u rukama, uključujemo u mimohod sjećanja kroz grad Vis do crkve sv. Jerolima na Prirovu, gdje se po dolasku služi sveta misa zadušnica.
Priča o gradu 18.11.1991.
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.
Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.
Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.
Grad – to ste vi.
Siniša Glavašević | Pisma iz Vukovara
Italiano
English
Želiš komentirati?